Learning by doing
Učenici oduševljeni boravkom u Irskoj – za vrijeme praznika oni su radili!
Deset učenika 3.h razreda hotelijersko turističkog smjera vratilo se prošle subote 1.7. u Požegu nakon dvotjedne prakse u irskom okrugu Cork. Pratiteljica im je bila profesorica Vesna Bajt koja je ujedno i voditelj projekta. Projekt pod nazivom “Learning by doing” vrijedan 51 tisuću eura financiran je iz sredstava EU. Prva grupa učenika 4.h razreda bila je u Irskoj u mjesecu travnju 2017.
Učenici su bili smješteni u irske obitelji. Radili su u irskim hotelima i vidjeli kako funkcionira realni sektor u turizmu. Po završetku stručne prakse dobili su Certifikat o obavljenoj stručnoj praksi, Europass Mobility Documents i preporuke, a neki i ponudu za posao kad završe školovanje.
Slobodno vrijeme učenici su imali u zajedničkim druženjima u gradu Corku nakon posla. Najzanimljivija im je bila glavna ulica St. Patrickʼs Street s brojnim uličnim atrakcijama, pubovima, atraktivnim i prestižnim trgovinama, shopping u irskoj napoznatijoj robnoj kući Penneys s poznatom robnom markom Primark.…
Fascinantan im je bio jednodnevni izlet na Cliffove.
Ispunjeni su svi očekivani rezultati projekta i moja očekivanja kao voditelja i pratitelja. Učenici su stekli nova znanja, vještine i kompetencije, ostvarili veću razinu samopouzdanja. Poboljšali su komunikacijske vještine na engleskom jeziku, stekli neovisnost u novim situacijama i funkcioniranje u multikulturalnom okruženju.
Svima je to bio veliki izazov, izuzetno radno i životno europsko iskustvo.
Dojmovi sudionika mobilnosti su sljedeći:
Antonio Kolakušić: Oduševljen sam putovanjem u Irsku, iskustvo je koje se ne zaboravlja, bila je to prilika da se osamostalimo i suočimo s funkcioniranjem realnog biznisa u našoj struci.
Marija Nekić: Drago mi je što sam dobila priliku da idem u Irsku jer sam bila u mogućnosti upoznati nove ljude i njihovu kulturu. Stekla sam iskustvo rada u hotelu i njegovim dijelovima, upoznala ljude iz različitih zemalja svijeta, poboljšala svoju komunikaciju na engleskom jeziku. Irci su iznimno ljubazni i uvijek spremni pomoći. Moji udomitelji bili su ljubazni i gostoljubivi. Bilo je odlično.
Andrea Berić: Putovanje u Irsku je jedno od mojih najljepših životnih iskustava. Kad smo konačno tamo stigli nisam se mogla nadiviti lijepom krajoliku, prelijepoj kući i vrtu obitelji u kojoj sam bila smještena. Hotel Bella Vista u kojem sam radila je bio u blizini. Osoblje me upoznalo s radom hotela, vrlo su ljubazni. U hotelu su radili učenici iz Italije i Češke te smo se brzo sprijateljili. U slobodno vrijeme sam išla u grad Cork u shopping i cijene su jako povoljne. Brzo sam se privikla tamo i dva tjedna su brzo proletjela. Jako sam zadovoljna i razmišljam o povratku.
Marin Majetić: Ovo je bilo jedno nezaboravno iskustvo koje bih preporučio svima ako im se ukaže prilika. Imao sam priliku prilagoditi se na novu sredinu, usavršiti svoje znanje i vještine, poboljšati strani jezik. U Hotelu Cork International Airport svi cijene tvoj rad i trud, svi radnici pa i oni najviših položaja su strpljivi i voljni pomoći. Smještaj u obitelji je bio ugodan, svi su bili susretljivi i jako su zahvalni na svakoj sitnici koju učinimo za njih. „Thanks“ je u Irskoj riječ koju često čujemo. Zahvaljujem svima koji su omogućili ovaj put, od profesorice, koordinatora u Irskoj, pa do vlasnika hotela te obitelji koje su nas ugostile.
Antonija Ćuk: Putovanje u Irsku ispunilo je sva moja očekivanja. Poboljšala sam znanje engleskog jezika, naučila poslove vezane za recepciju, posluživanje gostiju, pomaganja u kuhinji. U Irskoj ljudi su ljubazni i uvijek prijateljski raspoloženi, okoliš je predivan i čist. Šefica i kolege sa posla u Hotelu Robin Hill House su predivni ljudi. Sve u svemu, predivno iskustvo.
Lucija Marić: Impresionirala me pristupačnost i ljubaznost ljudi, vrlo su marljivi i strpljivi. Osoblje Quality Hotel Youghal me bez problema prihvatilo i poučilo puno toga.
Kristina Pavlović: Drago mi je što sam imala priliku otići u Irsku, ponajviše zbog stečenog iskustva. Naučila sam posluživati goste, poboljšala znanje engleskog jezika, radila s različitim ljudima u Rochestown Park Hotelu. Nakon posla uživala sam u vremenu provedenom u gradu Corku. Posebno me se dojmio izlet na Cliff`s of Moher. U obitelji je bilo divno, opuštena atmosfera. Bilo je učenika iz drugih zemalja tako da sam se zabavila. Rekli su mi da je kod njih ljeti vjetar, kiša i hladno. Došli smo u pravo vrijeme bilo je sunčano i toplo. Zanimljivo je što je tamo dan do 11 sati navečer. Zahvalna sam školi i prof. Vesni Bajt jer sam imala priliku naučiti nešto novo za struku, upoznati drugu kulturu i život općenito.
Boris Zorić: Drago mi je što sam bio dio ovog projekta jer sam imao priliku putovati. Irci su divni i srdačni ljudi. Nevjerojatno mi je to što kod njih pada mrak tek u 11 sati navečer. Cork je lijep grad s pristupačnim cijenama. Hotel u kojem sam obavljao praksu je bio divan a osoblje srdačno. Hrana je super.
Ivan Katić: Odlazak u Irsku je bio ostvarenje mojih snova. Oduševljen sam cijelim projektom koji je nadmašio moja očekivanja. Život u tuđoj, nepoznatoj obitelji mi je u početku bio težak dok se nisam naviknuo. Radno vrijeme od 8:30 do 16:30 bilo je naporno, ali našlo se svakog radnog dana vremena za odlazak u grad koji je predivan. Morali smo se snalaziti na stranom jeziku u nama totalno nepoznatom stranom gradu i državi. To je doprinijelo razvijanju naših osobnih i socijalnih vještina, pogotovo sposobnost snalaženja. Projekt mi je omogućio sazrijevanje i razvijanje mene kao osobe.
Luka Knežević: Nakon dvotjednog boravka u Irskoj svakako su me najviše oduševili Irci svojom ljubaznošću, duhovitosti, radišnosti i spremnosti za pomoć. Najveći dojam na mene su ostavili Cliff´s of Moher zbog prekrasnih nepreglednih krajolika, Atlantskog oceana i prirode. Irska je nadmašila moja očekivanja ne samo zbog rada nego i dobrog provoda i iskustva za čitav život.
Voditelj projekta : Vesna Bajt, prof.
Školsko zvono
Autor: Magdalena Saveski
Fotografija: M.S./Ekonomska škola Požega
Datum: Nedjelja, 21. svibnja 2017. 11:40
Deset učenika četvrtog razreda Ekonomske škole Požega smjera hotelijersko turistički tehničar, u pratnji profesorica Vesne Bajt bilo je na dvotjednoj stručnoj praksi od 31.3. – 15.4. 2017. u drugom po veličini gradu u Irskoj – Corku. Učenici su svakodnevno odlazili na stručnu praksu i radili od 9 do 17 sati u hotelima. Na praksi su se upoznali s hotelom kao cjelinom, tehnikom rada prijemnog odjela hotela, vođenjem evidencije o gostima i uslugama. Bili su uključeni u jednostavne poslove prilikom prijama gostiju i izvršenje poslova za goste tijekom njihovog boravka te se osposobljavali za korektno, kulturno, gostoljubivo komuniciranje s gostima. Svi sudionici mobilnosti dobili su Certifikate od hotela u kojem su obavljali stručnu praksu s opisnom ocjenom rada, Certifikat partnerske organizacije Vocation Relocation Ltd da su obavili stručnu praksu u inozemstvu i sudjelovali u projektu mobilnosti, Europass Mobility Dokument izdan na engleskom i hrvatskom jeziku koji će im zasigurno povećati konkurentnost na tržištu rada, a neki su dobili i priliku za posao. O tome smo porazgovarali s učenicima: Anom Simić, Barbarom Pišunić, Josipom Matijaševićem i Matijom Rozmanom te profesoricom Vesnom Bajt, voditeljicom projekta.
O kakvom projektu je riječ?
Vesna Bajt: Ekonomska škola Požega ponovno je aplicirala na natječaj 2016. godine za projekt Europske unije Erasmus + za dodjelu financijske potpore, ključne aktivnosti jedan, u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Radi se o obavljanju stručne prakse u tvrtkama u inozemstvu. Prijavili smo 20 učenika na mobilnost u trajanju od dva tjedna u Irskoj u gradu Corku, partner nam je posrednička tvrtka Vocation Relocation iz Irske koja je organizirala, odnosno ima za zadaću organizirati stručnu praksu, na temelju programa stručne prakse i naših postavljenih zahtjeva. Pronaći adekvatna radna mjesta za učenike i radi se o učenicima smjera hotelijersko – turistički tehničar Ekonomske škole Požega. Od 2016. godine na temelju objavljenih rezultata natječaja, Agencija za mobilnost programa Europske unije prihvatila je projekt i odobrili financijsku potporu iznose od 50. 156 eura. Radi se o mobilnosti dvije grupe učenika, po 10 učenika i jednog pratitelja. Možda je zgodno za napomenuti da smo mi sudjelovali u sličnom projektu 2013. godine kada je bilo daleko manja konkurencija prilikom prijava za natječaj i prošli taj projekt nije se zvao tada Erasmus + nego Leonardo da Vinci, uspješno smo realizirali projekt, zadovoljni smo i uspostavili smo trajne odnose s našim partnerom u Irskoj i ovom prilikom željeli smo na temelji pozitivnog iskustva i oduševljenja i prijašnjih učenika, a i ovih sada, nastaviti zajedničku suradnju i omogućiti učenicima i obavljanje stručne prakse u Irskoj.
Koji je cilj ovog projekta?
Vesna Bajt: Cilj projekta, odnosno osnovni cilj projekta, je povećanje, odnosno stjecanje veće razine znanja i kompetencija sudionika, ali ne samo to, nego i poboljšanje njihovih vještina odnosno zapošljivosti učenika, nakon sudjelovanja u projektu mobilnost odnosno po projektu, svi učenici su dobili certifikate od partnerske organizacije za sudjelovanje u projektima mobilnosti. Dobili smo certifikat od poslodavca odnosno hotela u kojem su obavljali stručnu praksu s ocjenom i Erupass dokumentom mobilnosti, što je zapravo najvrjednija korist tog projekta za učenike, a koji je izdan na hrvatskom i engleskom jeziku, gdje su navedena njihova znanja, vještine i kompetencije, koje će zasigurno predstavljati značaju stavku u njihovim CV-ijima danas, sutra kada se budu javljali za posao, da li u Hrvatskoj ili u inozemstvu.
Rekli ste mi da je interes učenika bio poprilično velik, na koji način su oni birani, koje kriterije su morali zadovoljiti da bi uopće mogli sudjelovati.?
Vesna Bajt: Moram reći da je interes učenika bio izuzetno velik i u jednom i u drugom razredu. Već su oni imali informacije prilikom upisa u školu u hotelijersko turistički smjer i postavljali su pitanja hoće li i oni ići na stručnu praksu u inozemstvo. Dobar glas se daleko čuje, pa je ove godine i u jednom i u drugom razredu bio velik interes. Roditelji su isto tako dali podršku učenicima i nije bilo nikakvih problema, čak, bio nam je problem odrediti deset učenika iz svakog razreda koji će sudjelovati u projektu. Morali smo imati određene mjerljive kriterije za odabir učenika, to je bilo poznavanje engleskog jezika, poznavanje struke, odnosno njihovi stručni predmeti, opći uspjeh iz škole iz prethodne godine a dodatne bodove su im donosili sudjelovanje na školskim, županijskim, državnim i međunarodnim natjecanjima. Naravno motiviranost jer svi su zainteresirani imali za obvezu napisati motivacijsko pismo, zašto oni žele ići u Irsku i suglasnost roditelja. Možda je važno napomenuti 2014. godine da neki učenici koji su bili odlični i željeli su ići, nisu dobili suglasnost svojih roditelja. Tada je to bilo tek u začecima, ali roditelji su bili prije svega skeptični, jednostavno ih je bilo strah, što je meni izuzetno žao…Tako da je jedan od ciljeva projekta zapravo i smanjenje straha od mobilnosti, odlazak u nepoznato. Ovaj puta to nije bio slučaj, svi su bili oduševljeni, roditelji su im dali potporu ali i meni kao jedinoj osobi u pratnji. 2014. godine su bile odobrene dvije osobe u pratnji ove godine su uskratili više pratitelja jer to nije organizirano za profesore nego za učenike. Meni je to također bio izazov ali i popriličan stres i strah, unatoč tome što sam već tamo provela jedan projekt. U konačnici sve je ispalo super.
Prva grupa učenika su maturanti, učenici 4. h, oni su bili u Irskoj od 22.03. do 15.04., druga grupa učenika, to je 3.h razred, ide od 16.06. do 01.07., dakle još jedna mobilnost vas čeka, ali kakve su dojmovi s ove prve?
Vesna Bajt : Meni kao jedinoj osobi pratnji bilo je najvažnije da sve prođe u redu. To je jako veliki posao i kažem prije svega ta mobilnost, veliki je stres za mene, ali kada vidite oduševljenje učenika onda ste sretni. Moram reći da su ovi učenici imali priliku prvi puta u životu voziti se u avionu, prvi puta ići u neku od zemalja članica Europske unije, odnosno inozemstvo. Ja sam se znala našaliti s njima, i reći da pod tim ne podrazumijevam odlazak u Bosnu i Hercegovinu. Prilika je to za njih naučiti se snalaziti u multikulturalnom okruženju, rješavati eventualne probleme i sl. To su sve rezultati mobilnosti. Zaista i za mene i za njih izuzetno i radno i životno iskustvo.
Učenici su i ovaj put bili smješteni u irske obitelji, to je sve dobro funkcioniralo?
Vesna Bajt: Učenici su bili smješteni u irske obitelji i imali su priliku na licu mjesta upoznati njihov mentalitet, životne navike, naviku suživota, toleranciju, uvažavanja suradnje, neki su izgradili trajna prijateljstva s obiteljima i ostali u kontaktu.
Praksa je bila zapravo stvarni život, posao od 9 do 17 sati, jesu li se dobro snašli?
Vesna Bajt : U početku, ne da su negodovali, nego osim onoga što je bilo predviđeno kao njihov posao, rad na recepciji, komuniciranje s gostima, pružanje usluge gostima, radili su i sve druge poslove po potrebi, od pregledavanja soba, pa i čišćenja. Dečki su izrazili želju, da žele posluživati goste pa su radili i kao konobari, bili su uspješni. Važna je ta interakcija, znači svakodnevno komuniciranje s gostima na engleskom jeziku. Zaista moram pohvaliti sve učenike, dobili su izuzetno dobre ocjene i pohvale od dvojih mentora odnosno poslodavaca da su vrijedni i zainteresirani i da dobro govore engleski.
Čak je i jedan učenik dobio ponudu da se vrati, je li tako?
Vesna Bajt : Da, jedan učenik, odnosno dva učenika, koji su radili u hotelu na samoj obali irskog mora, gdje inače ima jako puno posla su dobili ponudu ako postoji mogućnost preko sezone da se vrate u Irsku. Na njima je da razmisle i odluče, ja znam da su oni mladi, najviše im te planove remeti završetak ove školske godine jer pred njima je državna matura, ali nikada nije kasno, uvijek postoji mogućnost da se jave šefu i odu raditi tamo.
Profesorice Bajt, kraj školske godine je blizu, pred osmašima su upisi, znam da je interes upravo za hotelijersko – turistički smjer u Ekonomskoj školi Požega, poprilično velik, ali da se možda ne bi neki zavarali, nije ni malo lako upisati ga jer je konkurencija velika, ocjene trebaju biti poprilično dobre, a program je u principu u usporedbi negdje s gimnazijskim?
Vesna Bajt: Da. Mi ove godine upisujemo, kao i prošle, jedan razred hotelijersko – turističkih tehničara. Interes je izuzetno velik, pa i ovo obavljanje stručne prakse u inozemstvu, jedan je od faktora koji je utjecao na povećanje tog interesa. Moramo otvoreno reći, oni imaju obvezu raditi stručnu praksu ovdje kod nas, znamo da mi živimo u kraju, odnosno županiji u kojoj jednostavno nema smještajnih kapaciteta hotela, hostela i slično, gdje bi adekvatno mogli obaviti tu stručnu praksu. Rijetki su oni koji obavljaju preko sezone negdje kod nas na moru i znamo da se to uglavnom svodi na donošenje potvrde o obavljenoj stručnoj praksi i da iza toga zapravo ne stoji nikakav rad. U Irskoj su oni tu praksu doista odradili i za njih je to bilo možda poprilično naporno i teško jer su zaista radili puno radno vrijeme od 9 do 17 sati.
Profesorica Bajt rekla nam je sve o projektu Ekonomske škole Požega Ana Simić, Barbara Pišunić, Josip Matijašević i Matija Rozman bili su na stručnoj praksi u Irskoj. Kakvi su dojmovi, sad nakon povratka iz Irske?
Ana:Odlični su dojmovi, ja bih se sada i vratila pogotovo sada kad nas je snašlo sve ovo sa školom. Bilo je dobro. Očekivala sam možda malo više, ali dobili smo to što smo trebali i pokazivali su nam neke najvažnije poslove na recepciji, jest da smo radili ne neke druge poslove što je sasvim ok. ali bilo je odlično.
Imali ste pravi radni dan, od 9 do 17 sati, to je radno vrijeme u Irskoj, tako ste i vi radili?
Ana: Da, tako smo i mi radili, znalo je biti naporno, ali imali smo dvije pauze po pola sata, tako da stigli smo se i odmoriti.
Bili ste smješteni u obiteljima Iraca, kakvo je to iskustvo?
Ana: Obitelji su bile predobre, ja sam imala mlade ljude s dvoje malih klinaca i bilo je baš opuštajuće imali smo i jednu djevojku iz Italije koja je radila kao dadilja. S njom smo dosta komunicirali i super je bilo. Naši domaćini su nas vodili na izlete i stvarno su se jako brinuli o nama.
Radili ste u hotelu, kakav je poslodavac?
Ana: Glavnog direktora nismo upoznale jer je on bio stalno zauzet, a naša mentorica je bila dobra, „skompali smo se“.
Komunikacija je bila na engleskom jeziku, što podrazumijeva jako dobro znanje engleskog jezika, tu nije bilo problema?
Ana: Nije bilo, ja sam očekivala da će biti problema, ali prošlo je posve dobro. Dobro sam komunicirala, bilo je tu grešaka, ali nećemo na to sada gledati. Bilo je dobro.
Kad ste se prijavljivali na ovaj projekt, jeste li ispunili sad svoja očekivanja, je li to sad ono što ste očekivale ili je i iznad vaše vaših očekivanja bilo?
Ana: Ispunila sam očekivanja, jako sam željela otići u Irsku, sviđala mi se ta zemlja, tako da čim sam čula da imamo priliku otići ja sam prijavila i je, ispunilo je sva moja očekivanja. Jedino nam se vrijeme nije svidjelo, ali sve drugo bilo je super.
Kakav je način života Iraca, kultura, prehrana, jeste li se tu pronašli?
Ana: Ja jedem inače sve, tako da s prehranom nisam imala problema. A što se Irca tiče, dosta su komunikativni, susretljivi… Imali smo u avionu Irce, po povratku kući, bili su baš zabavni, cijelim putem su pjevali, pričali… Baš je bilo zanimljivo.
Barbara, kakvi su tvoji dojmovi?
Barbara: Ja sam također zadovoljna, bilo je to nešto novo, ispunila su nam se očekivanja. Voljela bih se tamo vratiti, ali samo na odmor.
Dakle, ne planiraš možda posao potražiti u Irskoj nakon završetka škole?
Barbara: Ne bih se tamo htjela vratiti raditi, jer njihov životni stil i klima mi ne odgovaraju, ali ovako je u redu.
Dobro, reci mi kako je tebi bilo, ti si bila u irskoj obitelji, kakvi su bili tvoji domaćini?
Barbara: Imala sam mladi bračni par s dvoje djece i sa mnom su također bile djevojke iz Češke i iz Španjolske, tako da sam se imala s kim družiti. Preko vikenda smo znale otići i do grada i to su nas isto ili vozili ili nam pokazali gdje se nalazi vlak.
Imali ste prilike obići malo Irsku i kako vam se sviđa?
Ana : Meni se Cork svidio. Bila sam u nekom parku koji je veći od Požege i stvarno je prelijepo bilo. Posjetili smo prihvatilište za magarce iz cijele Irske. Bilo je zanimljivo. Također su me vodili u veliki trgovački centar i tamo smo baš uživali, jedva sam izašla od tamo. Bili smo na klifovima, znači nešto predivno, ja nisam očekivala takvo što, to je stvarno bilo prelijepo. Imali smo sreće što smo došli na dan kada je bilo sunca, tako da smo sve mogli vidjeti, bilo je puno turista i stvarno je bilo prelijepo i to svatko treba otići vidjeti.
Josip i Matija su također bili na stručnoj praksi u Irskoj. Jeste li vi radili u istom hotelu gdje i djevojke ili ste bili na nekom drugom mjestu?
Matija: Josip i ja smo radili zajedno u jednom hotelu. Bili smo smješteni u istoj obitelji u mjestu koje se zove Jol, to je nekih 10-ak kilometara od samog Corka. Mjesto je lijepo i malo, čak i srednjovjekovno. Ima lijepu povijest, hotel kao hotel je poprilično velik, sastoji se od puno apartmana, bara i restorana. Ja sam osobno radio na baru. Prvih par dana je možda bilo malo teže s obzirom na komunikaciju s kojom se nismo nikada susreli u tom stupnju. Ali kasnije je bilo stvarno super. Moje iskustvo je jedno predivno iskustvo, koje će mi ostati u sjećanjima i stvarno će mi pomoći u daljnjem životu i zapošljavanju.
Jeste li ti i Josip imali prilike, u slobodno vrijeme prošetati Corkom i ostalim mjestima u blizini i vidjeti sve te znamenitosti i ono što nudi Irska?
Matija: Jesam, kao što sam rekao, znači Jol je mali gradić na samoj obali Atlantskog oceana, tako da smo cijelom plažom nekih osam kilometara, hodali do samog Jola i stvarno je prekrasno. Nije kao u Hrvatskoj, različito je što se tiče mora, čak meni ljepše za vidjeti. Mirnije je, ljepše se osjeća čovjek tamo, ali normalno Hrvatska ima neke svoje druge blagodati i ljepote.
Josipe, kakvi su tvoji dojmovi?
Josip: Meni je bilo odlično u Irskoj, naravno vratio bi se čim bi mi se pružila prilika. Ja sam radio u hotelu u odjelu za smještaje, obavljao sam kompjuterske poslove, pravio popise za radnike, što će raditi sljedeći dan. U obitelji gdje smo bili smješteni je bilo odlično. Matija i ja smo živjeli kod ljudi koji također rade u tom hotelu, tako da je bilo super, uputili su nas koji su dijelovi hotela, objasnili nam rad na recepciji, koje su glavne obveze radnika i tako.
Imali ste pravo radno vrijeme od 9 do 17 sati, to je ono europsko vrijeme koje kod nas još nije zaživjelo u Požegi u potpunosti, je li bilo teško navići se. To su zapravo bilo prave radne obveze, kao da radite svakodnevno.
Josip: Na početku je bilo teško, ali s vremenom to je postala rutina, i navikli smo na to.
Uglavnom, svidjelo vam se. Ja sam čula da ste dobili ponudu da se vratite?
Josip: Spominjali su da se vratimo na ljetnu sezonu, te ako nas budu trebali, ostavili smo svoje kontakte.
Što ste odlučili? Znam da imate jako puno posla pred vama je matura?
Matija: Ja sam osobno dobio ponudu da se vratim na isto radno mjesto, na kojemu sam i odradio praksu. Trenutno sam u razmišljanju, da li mi se isplati uopće. Razlika je u troškovima životu tamo i ovdje. Kada gledate usporedbu, dobra je plaća tamo u našim uvjetima, ali tamo je to u biti vrlo mala plaća, tako da ne znam koliko bi mi uopće ostalo kad bi se vratio. Ali definitivno bi se volio vratiti tamo.
Nismo još spomenuli, vi ste tamo imali i svoj džeparac od 550 eura, što je jako dobra suma. To je znači džeparac koji ste dobili u sklopu projekta?
Ana:Da, to je džeparac koji je ostao od novaca projekta i troškova stanovanja. To je jedna dobra plaća, a mi smo bili tamo dva tjedna, tako da, dosta nam je to pomoglo i mogli smo trošiti i sve što smo imali, tako da ja sam dosta potrošila.(smijeh)
Dečki jeste li probali pivo?
Matija: Jesmo naravno. Konzumirali, probali, Heineken, Gynees, sve živo, poprilično dobra piva, razlikuju se od naših hrvatski. Meni se osobno više sviđaju, čak se razlikuje Gyness ovdje i Gyness u Irskoj, velika je razlika u kvaliteti.
Bilo je puno turista u Corku kad ste bili, kako vam se sviđa irska kultura, kuhinja i način života ljudi koji tamo žive?
Josip: Kultura je prilično različita od hrvatske, radne navike, ljudi… Mi smo jedan dan šetali plažom kad smo stigli u Cork, to jest u Jol i ljudi koji vas nikada u životu nisu vidjeli pozdravljaju vas, pitaju vas odakle dolazite, kad vide da ste stranci. To je malo mjesto, a Cork kao Cork je multikulturalan grad, s različitim rasama, vjerskim, kulturama, obilježjima, puno različitih ljudi. Cork je jedan prekrasan grad, velik, ali lako se može snaći u njemu i puno trgovina, barova, jako lijep grad.
Vi ćete biti odlični savjetnici sada sljedećim generacijama koje dolaze. Pred osmašima je odluka što upisati, ja znam da je velik interes upravo za ovaj hotelijersko turistički smjer na Ekonomskoj školi Požega. Jeli teško i što sve moraju zadovoljiti da bi uopće upisali i koliko truda treba uložiti da bi se uspješno završila srednja škola?
Ana: Meni nije teško, ja sam inače odlična učenica, ne treba mi puno da nešto naučim, ali ja sam taj smjer upisala, ponajprije zbog jezika, imamo talijanski, engleski, njemački i ruski fakultativno. Ja sam išla i na ruski, i postoji prilika da naučimo sve to. Profesori su odlični. Svakom bih predložila da upiše taj smjer. Postoji mogućnost nakon srednje škole upisati i neki drugi fakultet
Josip: Smjer hotelijersko turistički tehničar ima svojih prednosti. Učimo više stranih jezika, što je velika prednost za nas i učimo osnove turizma, kakav je turizam u Hrvatskoj, profit od turizma u državi, te također ekonomske predmete, tako da imamo određen uvid u ekonomiju Hrvatske i ja sam vrlo zadovoljan što sam upisao ovaj smjer. Preporučio bi ga svima koji žele naučiti nove jezike i nešto novo.
Matija: Slažem se sa svime, samo želim nadodati da se pripreme na učenje i na strane jezike, jer tko nije spreman na učenje stranih jezika ili se možda ne snalazi u tome, neka potraži nešto jednostavnije i drugo.
Barbara, kakvi su tvoji savjeti?
Barbara:Ja se slažem s Matijom da smjer ne bi trebalo upisati, osim ako nemate želju za stranim jezicima, jer znamo imati poteškoća s njima. Ali ako vi to želite i ako se potrudite, nije teško, predmeti su dosta logični i ne treba se previše truditi oko učenja.
Učenici oduševljeni boravkom u Irskoj.
Deset učenika četvrtog razreda Ekonomske škole Požega smjera hotelijersko turistički tehničar , u pratnji profesorica Vesne Bajt bilo je na dvotjednoj stručnoj praksi (od 31.3. – 15.4. 2017.) u drugom po veličini gradu u Irskoj – Corku.
Učenici su svakodnevno odlazili na stručnu praksu i radili od 9 do 17 sati u hotelima. Na praksi su se upoznali s hotelom kao cjelinom, tehnikom rada prijemnog odjela hotela, vođenjem evidencije o gostima i uslugama. Bili su uključeni u jednostavne poslove prilikom prijama gostiju i izvršenje poslova za goste tijekom njihovog boravka te se osposobljavali za korektno, kulturno, gostoljubivo komuniciranje s gostima.
Svi sudionici mobilnosti dobili su Certifikate od hotela u kojem su obavljali stručnu praksu s opisnom ocjenom rada, Certifikat partnerske organizacije Vocation Relocation Ltd da su obavili stručnu praksu u inozemstvu i sudjelovali u projektu mobilnosti, Europass Mobility Dokument izdan na engleskom i hrvatskom jeziku koji će im zasigurno povećati konkurentnost na tržištu rada, a neki su dobili i priliku za posao.
Životom u irskim obiteljima stekli su naviku suživota, tolerancije, uvažavanja, suradnje i ljubavi te izgradili trajna prijateljstva.
Učenici su imali lijepo i kvalitetno organizirano slobodno vrijeme. Fascinantan je bio izlet na Cliff of Moher – 7 čuda prirode. Cork ih je zadivio svojim gregorijanskim stilom gradnje, katedralama i crkvama, atrakcijama kao što je English Market (engleska tržnica u Corku), Cork, Universitty Cillege Cork… Najzanimljivija im je bila glavna ulica St. Patrickʼs Street s brojnim uličnim atrakcijama, pubovima, atraktivnim i prestižnim trgovinama…
Svi su oduševljeni susretljivošću i simpatijama Iraca.
U potpunosti su ispunjeni očekivani rezultati projekta. Sudionici su stekli nova znanja, vještine i kompetencije, veću razinu samopouzdanja, poboljšali komunikacijske vještine pogotovo komunikacije na engleskom jeziku, ostvarili neovisnost i bolje snalaženje u novim situacijama, spoznali različitost života u multikulturalnom svijetu.
Bilo je to za sve izuzetno radno i životno europsko iskustvo.
Više fotografija o boravku u Irskoj pogledajte u fotogaleriji.
Voditelj projekta: Vesna Bajt, prof.
Erasmus +
INTENZIVNE PRIPREME ZA MOBILNOST U IRSKU
Jezična, pedagoška i kulturološka priprema je preduvjet za uspješnu realizaciju aktivnosti mobilnosti. Pripremu sudionika mobilnosti u Irsku provode prof. Marija Posavac i prof. Vesna Bajt.
Sudionici mobilnosti (učenici 4. h razreda)
Sudionici mobilnosti učenici 3. h razreda
Pripreme sudionika mobilnosti
Jezičnu pripremu provodi prof. engleskog jezika Marija Posavac, sudjeluje u ispunjavanju aplikacijskih obrazaca i CV’ a učenika na temelju kojih partner pronalazi odgovarajuće obitelji i mjesto za obavljanje stručne prakse te priprema učenike za uspješno komuniciranje na engleskom jeziku.
Pedagošku pripremu provodi prof. struke Vesna Bajt, kako bi sudionici što uspješnije obavljali svoj iskustveni rad u tvrtkama primatelja. Upoznat će se s poslovima i odgovornosti zaposlenika prijemnog odjela, osobinama osoblja zaposlenog u prijemnom odjelu, kvaliteti ponašanja i stručnosti ugostiteljskog kadra, djelotvornom komuniciranju s gostima.
Kulturološku pripremu provode prof. Vesna Bajt, koja ima prethodno iskustvo boravka i rada u Irskoj kao osoba u pratnji i prof. Marija Posavac, koja također ima iskustvo boravka u Irskoj. Učenike će detaljno pripremiti za sve što ih očekuje tijekom boravka i rada u Irskoj. Sudionici će upoznati sadržaje koji se odnose na pravila u prometu i pravilno korištenje sredstava javnog prometa, boravka u obitelji i što im se nudi takvim smještajem, što mogu očekivati i kakva su pravila ponašanja, što spakirati, koje lijekove smiju ponijeti i što u slučaju zdravstvenih intervencija, te ostale informacije koje su ključne za što bolju integraciju u svakodnevni život i poslovno okruženje.
